Dostupni linkovi

Andrej Šari: Novinari RSE u Rusiji nisu strani agenti, ni političari


Andrej Šari: RSE ne ide iz Rusije
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:56 0:00

Andrej Šari: RSE ne ide iz Rusije

Pokušaj ruske vlade da spreči rad slobodnih medija - ovako milionske novčane kazne koje su izrečene Radiju Slobodna Evropa (RSE) u Rusiji komentariše direktor Ruskog servisa (redakcije) RSE Andrej Šari.

U poslednja tri meseca na adresu servisa Radija Slobodna Evropa/Radija Sloboda na ruskom jeziku stiglo je 390 novčanih kazni, u vrednosti od više od milion i po dolara, jer ruske vlasti smatraju da je prekršen zakon o takozvanim „stranim agentima“.

U intervjuu za Balkanski servis RSE Šari ističe da kazne imaju „političku pozadinu“.

„To sve je u sklopu jedne velike kampanje Putinove vlade (Vladimir Putin, predsednik Rusije op.n.) da malo ’obriše’ slobodne medije u Rusiji, da postavi brane pred civilno društvo i to je proces koji traje već nekoliko godina“, objašnjava Šari.

Zakon o takozvanim „stranim agentima“ usvojen je u Rusiji 2012. godine i od tada je nekoliko puta proširivan. Po tom zakonu vlasti mogu da obeleže kao „strane agente“ - što je pežorativan termin iz sovjetske epohe - grupacije za ljudska prava, medije i ostale organizacije koje se finansiraju iz inostranstva. Od 2017. godine su servisi Radija Slobodna Evropa na ruskom jeziku na popisu „stranih agenata“.

Donji dom ruskog parlamenta, Duma, usvojio je 16. februara najnoviju verziju ovog zakona kojim se organizacije i pojedinci sa spiska „stranih agenata“ podvrgavaju još strožem birokratskom nadzoru.

Ukoliko ne ispoštuju ove odredbe, prete im novčane kazne. Novinari RSE u Rusiji, prema pomenutom zakonu, izloženi su i riziku od krivičnog gonjenja i zatvorskim kaznama do pet godina.

RSE: Zašto je RSE u Rusiji na listi „stranih agenata“?

Šari: Svaka redakcija koja se nalazi na ovoj listi mora da šalje finansijske izveštaje ministarstvu pravde u Rusiji i da markira (označi) svoje sadržaje izjavom – „mi smo na listi stranih agenata“.

Po tome što misli ruska vlada, to znači da mi nismo samostalni, da radimo kao produžena Sjedinjenih Američkih Država, samo zbog toga što nas finansira američki Kongres. I svi naši pokušaji da objasnimo da smo mi odbranjeni (zaštićeni) zakonima, uključujući i američke zakone, da je politika redakcije nezavisna, ništa to ne pomaže.

Ruska vlada to doživljava kao činjenicu da su to nekakve „strane agencije“ koje rade nasuprot interesima ruskih državljana, ruskih medija i oni su nas ubacili na ovu listu („stranih agenata“).

Sve ovo ima političku pozadinu. To je pokušaj ruske vlade da spreči rad slobodnih medija, kojih nema baš puno. Pronalaze načine kako da ućutkaju civilno društvo i nezavisne medije, da ih isteraju iz države. Ovo što se dešava sa servisima RSE u Rusiji, deo je velikog pritiska koji postoji nad svim segmentima civilnog društva.

Kazni može biti bezbroj

RSE: Šta se zahteva od vas novim izmenama zakona, koje su stupile na snagu u februaru ove godine?

Šari: Pre nekoliko meseci Roskomnadzor, agencija koja nadzire medije, uvela je vrlo rigorozna pravila kako moraju da se ponašaju „strani agenti“. To znači da u svakom članku mora biti napisano odmah na početku, slovima koja su dva puta veća od teksta, da je članak pripremljen od strane organizacije koja je „strani agent“. To uključuje i svaku vest koju donosimo (objavljujemo). Isto se odnosi na video i audio produkciju.

Recimo, na Jutjubu (YouTube) bismo morali da na svaki prilog pre početka stavimo jedan uvod od petnaestak sekundi, na kojem piše da je to proizvod „stranog agenta“. A to znači da to niko ne bi hteo da gleda.

Mi smatramo da je to pokušaj da se umešaju u sadržaj onoga što radimo. Nismo „strani agenti“, nismo političari. Pišemo objektivne vesti. Dajemo informacije o kojima ruska javnost ne može da se informiše iz drugih izvora, medija. Mi smo odlučili da nećemo označavati sadržaj. Nakon nekog vremena počele su da nam stižu kazne. Teoretski, ovih kazni može biti bezbroj, zato što korporacija ima devet projekata na ruskom jeziku, a svaki od njih je kažnjen.

Poređenja sa Srbijom devedesetih

RSE: Koliko je kazni do sada stiglo?

Šari: Do sada je stiglo 390, ali one su u različitom stanju (statusu). Neke su već u sudu, druge još čekaju sudski postupak. Mi se žalimo na svaku od njih i nećemo označavati svoje priloge (kao da smo „strani agenti“). Ići ćemo i u kasaciju (kasacioni sud) i na Evropski sud za ljudska prava.

Ovaj pokušaj (Kremlja) krši ne samo zakone o medijima u Rusiji, čak i Ustav Rusije koji garantuje da mediji rade slobodno, to krši i Evropsku deklaraciju o ljudskim pravima. Ne daje nam mogućnost da budemo konkurentni i da radimo u jednakim uslovima sa drugim medijima u Rusiji.

Još moramo imati u vidu i da se ovaj termin „strani agent“ u Rusiji doživljava uvek, još od sovjetskih vremena, da su to neprijatelji, da su to izdajnici nekakvi.

Za vašu javnost to će biti razumljivo, liči na vremena Miloševićeve vlasti (Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika SR Jugoslavije tokom devedesetih godina) kada su Radio Slobodna Evropa ili Radio B92 označeni izdajnicima, „stranim agentima koji su radili nasuprot interesima države“. A oni su tada radili samo ono što mora da radi svaki novinar – da šalje javnosti objektivnu i nezavisnu informaciju.

Hrabri ljudi, od Vladivostoka do Kaljiningrada

RSE: S obzirom na to da je Radio Slobodna Evropa odbio da postupa po tim spornim odredbama zakona u Rusiji, kakve vam posledice prete? Da li su u pitanju isključivo novčane kazne i na koje sve načine one trenutno ugrožavaju vaš rad?

Šari: Za sada su to samo novčane kazne, ali teoretski to može sprečiti potpuno našu delatnost u Moskvi. Mi u Moskvi imamo biro (redakciju), tamo radi nekoliko desetina novinara koji uredno primaju plate. To je pravni subjekat Ruske Federacije, ekonomski subjekt u Ruskoj Federaciji i on će biti kažnjen. A zbog toga može doći do zamrzavanja računa, zatvaranja redakcije.

Čitav sistem zakona se odnosi na takozvane „strane agente“. Nismo samo mi meta tog pokušaja da se spreče nezavisni mediji. Za sad recimo, po tim zakonima, svaki novinar koji dobija neki novac izvan granica države i ako se prema tumačenju ruske vlade bavi politikom, biće kao privatno lice proglašen „stranim agentom“. Mora da stavi oznaku na sve svoje članke, čak i postove na mrežama i da podnosi neke specijalne finansijske izveštaje u ministarstvu pravde.

To znači da, teoretski, svaki novinar koji bilo kako sarađuje sa stranim medijima, potencijalno može biti proglašen „stranim agentom“, uključujući i sve dopisnike Radija Sloboda. Mi imamo vrlo razvijenu mrežu dopisnika, frilensera, tu je nekoliko stotina novinara, to su hrabri ljudi koji rade za nas u svakom velikom gradu u Rusiji, od Vladivostoka do Kaljiningrada.

Već postoji ta lista pojedinaca „stranih agenata“.

Druga metoda je da ruska vlada takođe može da kazni novinare koji pišu vesti koje nisu u skladu sa Putinovom politikom.

U svakom slučaju, nećemo mi otići iz Rusije. Bilo kako ćemo raditi. Radio Sloboda u Rusiji ima 70 godina iskustva i radili smo i u Sovjetskom Savezu. A bio je samo radio, nije ni bilo interneta. I radili smo, čak smo i pobedili. Siguran sam da će to biti slučaj i ovog puta, ali nisam optimista kada govorimo o nekakvoj srednjoročnoj perspektivi.

Kremlj ne zanimaju međunarodne reakcije

RSE: Nova izmena spornog zakona o takozvanim „stranim agentima“ izazvala je međunarodnu osudu. Reagovale su Sjedinjene Države, reagovao je Savet Evrope, čuli smo visokog predstavnika Evropske unije Žozepa Borelja. Ali vi sad kažete da niste optimistični da u srednjem roku može doći do promena koje bi nezavisnim novinarima omogućile nesmetan rad. Zašto to mislite? Da li mislite da trenutno ne postoji mogućnost da međunarodna javnost izvrši pritisak na Kremlj da se ostvare medijske slobode?

Šari: Baš njih (Kremlj) briga za međunarodnu reakciju. Putinova vlada je vrlo konsolidirana. Postoji čitav sistem kako oni vladaju državom, imaju iskustvo od dve decenije. Jasno je da je opozicija potpuno razbijena u Rusiji, ne postoje kao politička snaga.

Hapšenje Alekseja Navaljnog, lidera ruske opozicije koji tvrdi da je bio otrovan, jedan je u nizu primera šta se dešava sa ruskom opozicijom. To znači da je Kremlj dosta siguran da za njih nema nekakve opasnosti.

Znamo da se u istoriji događa svašta, može se to promeniti, ali gledajući ovaj sled događaja, ne verujem da će se situacija u Rusiji bitno promeniti u narednih par godina. Sada se govori o tome da će možda „Rubikon“ (metafora za prepreku, radnju sa riskantnim posledicama prim. aut.) za Putina biti 2024. godina, kada će morati da raspiše predsedničke izbore.

Imamo parlamentarne izbore ove jeseni, 2021. godine, ali većina analitičara misli da je vlast dosta sigurna da obezbedi pobedu. Čak i s tim da bude kršenja zakona, da ljudi glasaju pod pritiskom, kao i uvek što je bio slučaj u poslednjih nekoliko godina, oni će pobediti. Upravo zbog toga nisam optimista.

Deset godina priče o 'stranim agentima'

RSE: Pojedini analitičari su upravo sadašnji trenutak u kojem dolazi do sužavanja medijskih sloboda povezali sa aktuelnom situacijom u Rusiji i pozicijom u kojoj se Kremlj nalazi. Kakva je trenutno politička i ekonomska situacija u Rusiji?

Šari: Jasno je da ove izmene zakona nisu „pale s neba“. Ima razloga za to. Rusija je u izolaciji, postoje sankcije protiv Putinove vlade, različite političke i ekonomske sankcije zbog kršenja ljudskih prava u Rusiji, ima toga na pretek. To znači da režim mora da se „brani“ nekako. I jasno je da je ovo što se događa sa nama samo posledica toga što se događa u Rusiji.

Čitava istorija oko Zakona o „stranim agentima“, ona traje već deset godina. Može se videti sa ove vremenske distance kako svaka nova etapa izmena ovih zakona protiv takozvanih „stranih agenata“, odražava ono što se događalo u ruskoj politici i ekonomiji.

Prvo, kada je usvojen zakon, u Rusiji je tada trajao veliki talas demonstracija u Moskvi i drugim gradovima 2011. i 2012. godine, nakon izbora Vladimira Putina za predsednika po drugi put, jer je javnost taj njegov izbor doživljavala kao trik (prevaru). Nakon toga je još jedna etapa bila kada je Rusija zauzela Krim u Ukrajini 2014. godine i kada je počeo taj nesretni ukrajinsko-ruski rat.

Sada (nove izmene) imaju veze i sa slučajem hapšenja Alekseja Navaljnog. On je sad u zatvoru. I onda se vidi kao svi pokušaji sprečavaju da objasni šta se sa njim događa i šta se sa njim dešava.

Sa druge strane, kao i Srbija, i Rusija je pod velikim pritiskom pandemije korona virusa. Ima ekonomske teškoće, ljudi nemaju para. A oni prilozi koji se emituju na državnoj televiziji su u suprotnosti sa onim što ljudi vide da se dešava u njihovim životima. Zbog toga nije baš slučajno da se upravo na početku 2021. godine na nas vrši tako veliki pritisak.

Pripreme zakona protiv slobodnog interneta

RSE: I izveštaji međunarodnih organizacija pokazuju da od 2012. godine, kada je Putin ponovo došao na mesto šefa države, Kremlj radi na suzbijaju medijskih sloboda. Rusija je trenutno na 149 od ukupno 180 mesta na svetskom indeksu slobode štampe „Reportera bez granica“. Kako izgleda raditi u takvom okruženju?

Šari: Nije baš lako, iako smo navikli na to da se mora raditi u svakom slučaju. Dve tendencije postoje – prva je da internet i svi novi sistemi veza između ljudi daju nove mogućnosti za novinarstvo. Upravo zbog toga ruska vlada priprema čitav niz zakona protiv slobodnog interneta, kako bi regulisali šta ljudi pišu na mrežama, kako komuniciraju, jer bi društvene mreže mogle biti platforma za ujedinjavanje političkih snaga ili civilnog društva.

Drugo, pritisak vlade je sve veći. Da bi novinar radio, mora da ima bezbroj dozvola, papira. Svaki novinar koji radi za strane medije mora imati akreditaciju ministarstva vanjskih poslova i tako je moguće da izvrše pritisak na nezavisne medije da jednima daju dozvolu, drugima ne.

Održavanje društvenih aktivnosti, mitinga na ulicama je vrlo strogo regulisano. Ne možeš da radiš ništa javno ako ne zatražiš dozvolu u vladi. Vlada to tebi neće dati ako ćeš izaći na nekakav miting i ti si onda automatski već prekršio zakon. Zbog toga je i na nizu događaja koji su usledili nakon zadržavanja Alekseja Navaljnog bilo uhapšeno nekoliko hiljada ljudi širom Rusije.

Na svakom protestu koji se održava ima nekoliko novinara koji su uhapšeni, to je sigurno. Nisu to obavezno naši novinari, ali bilo je slučajeva kada su bili hapšeni i naši. U većini slučajeva, oni provedu neko vreme u policiji i budu pušteni, ali ne mogu da rade slobodno, da rade mirno.

Ima tu prepreka na pretek. To je osećaj kao kad imate sve manje vazduha. Takvi su uslovi za novinarstvo u Rusiji. Ali građani to razumeju, ljudi o tome pišu na društvenim mrežama. Mreže su prepune svedočenja o onome što se događa. Mi ćemo raditi svoj posao do kraja i pored svega ćemo pobediti. Nemam sumnje.

XS
SM
MD
LG